endless story...
12.06.2009., petak
..zagrebačkim ulicama..
|
..koračam u nepoznatom smjeru,noge mi same pronalaze puteve u nedovršene ulice grada..izloge pogledavam krajičkom oka..ne zanima me ni šarenilo butika,ni saloni vjenčanih haljina,čak ni sjaj zlatnih prstenja u zlatarnama..koraci mi postaju sve odlučniji,a zapravo,ne znam kuda idem..ali želim pobjeći daleko..u sebi osjećam neki nemir,tijelo mi govori da potrčim i ne okrećem se više..na licu mi je usiljeni osmijeh..srećem ljude,osjećam njihov pogled na meni..kao da govore NE PRIPADAŠ OVDJE,ODLAZI..u pravu su,ovo nije moj grad...ovo nije moj svijet..zašto sam došla? Zapravo..kuda da odem..gdje pripadam..ovo je more,ja sam tek kapljica vode..zar me itko primjećuje? Stapam se sa sivilom velikih zgrada,kiša pocinje sipiti..kišobran držim u ruci,al ga ne želim otvoriti..kapi postaju sve krupnije...lice mi postaje mokro..pljusak..osjećam neko olakšanje..kao da je kiša isprala mali dio mog tereta..ljudi me gledaju potpuno mokru,vidim žaljenje u njihovim očima..čak i gađenje kod nekih..ne marim..koračam nepoznatom ulicom..na stepenicama zatvorenog dućana vidim lika..sjedi,zadubljen u svoju gitaru i svira..ne razaznajem pjesmu,ali mi se sviđa..stanem malo dalje od njega...i slušam ga...nije ga briga za pljusak..mokre cipele i hlače..on je tu jer nema kamo..kao ni ja..osjećam čudnu povezanost sa strancem..podiže pogled i shvati da ga slušam..pokloni mi najljepši osmijeh koji sam ikada vidjela..ali pogled tako tužan i odsutan..morala sam okrenuti glavu..da ne primjeti suze u mojim očima..da ne shvati da sam u njemu vidjela sebe..samu,napuštenu od okoline..pomalo odbačenu iz društva..ne želim završiti ovako..osvrnem se još jednom da ga pogledam,obrišem suze,pomješane sa kišom,s lica i nastavim dalje hodati..glavom mi lutaju zbrkane misli..jesam li na pravom putu..treba li prijeći ovoliki put da bi konačno došla na svoje..negdje gdje pripadam..vjerujem u to..možda jednom nađem svoj mir.. |
11.06.2009., četvrtak
vrijeme je..
|
da..jebote vrijeme je da se pokrenem..dok me jos puca....inspiracija...pun kurac me nije bilo..grrr..jebeni su problemi u zivotu..ne stignes ni blog pisati..pozalit se i izjadat ljudima koje nikad nisi i vjerovatno ni neces vidjeti..u kurcu je to..al neka..imama sranja za reci i reci cu ih...dopizdilo mi je sve..od posla do ljudi..staraca i svega oko mene...decko mi jebe zivce sa svojim fixnim idejama..i svjestan je toga,al ne jebe to njega..podsjeca me na onaj film-ja,ja i irena..samo u njegovom slucaju nema irene..nego je opet ja..al ljubav je to,necu se mjesat...kaj ja kurac znam o ljubavi..mozda i bolje da prekinem o njemu pisati..umislit ce se jos vise..ionako je pun sebe... Zabrijala sam si onak puno stvari u glavi...jesam ja jebeno nesposobna naci nekog normalnog? ili sam magnet za narcisoide i ostale izrode? u kurac..i ond an ebudi lezba..,ma nemoj bit kurac..i cure znaju gnjavit,al majkumu,nije tak umisljena i puna sebe..ko je ko ja ko je ko ja..ti ces meni ovoono..ma marš...i opet maršššš...jesi me cuo?? ja cu kako ja ocu...jebi se pa rasti...pun mi kurac podvalcenja repa..jebote eee pa ja nikad to nisam,a zbog njega gmizem ko crv...krmaca...kaze pjesma...JER JA SAM ZMIJA,A TI SI ZABA,ZABA,MOZES DA PRETIS,ALI DZABA,DZABA.........u kurac ode ovaj post.....sve su mi sjebali...i inspiracija me napustila..jebite se,majku vam!:))) |
22.12.2008., ponedjeljak
|
...umorna sam od jebenog života,od same sebe,umorna od hodanja jedno te istim ulicama ovog smrdljivog grada..ustajali miris u zraku,prodire u moje nosnice,gadi mi se sve to..želim pobjeći odavde..ne mogu ostati..želim otići,ne okrenuti se nikad iza sebe i pogledati šta ostavljam,jer ničega ni nema.. Užasan osjećaj...nepripadnosti,gađenje prema rodnom gradu...je li to normalno? Mrzim svaki kutak ovog grada,svaku ulicu i birc...čak i onaj semafor šta radi samo kad to on hoće..mrzim..pogled kroz prozor ne ptvara mi oči,poželim ih zatvoriti..zamisliti da sam negdje daleko..otvoriti ih i naći se tamo..bez istih ljudi,ulica...mrzim ovaj grad... ...toliko loših stvari,toliko negativne enegrije u sebi skrivam..ne želeći je pustiti na vidjelo..nezadovoljna sam...reko bi jedan frend...tužna sam i nisam sretna..bojim se i pomisliti kako bi izgledalo da se prepustim toj mržnji..da li bi mi bilo bolje? Ili možda još gore nego sada? Ono šta volim..toliko je daleko d mene...da se pitam da li uopće postoji..da li je stvarno..il neka moja fantazija..nešto čega se sjetim kad mi je ovako teško..pa mi izmami osmijeh na lice..odzujim u neki jebeno lijep svijet i ok mi je..nema usranog posla,naporne okoline...zidova koji me guše i pritišću..misli mi lutaju..tamo sam s NJIM..nema nikog..osim NJEGA..ne okrećem glavu za svojima...gledam samo naprijed..i vidim samo NJEGA...svoj život s NJIM..zaista pravi život..lijepo je..ON me čini potpunom..uvijek je tu negdje..ne tjelesno..duhom..osjećam nježnost NJEGOVIH ruku..toplinu NJEGOVOG daha..miris NJEGOVOG tijela..on je moj..zauvijek moj..zvuči patetično..nije me briga...volim GA..volim osjećaj koji mi prolazi tijelom,glavom..dok razmišljam o NJEMU..čitam NJEGOVE retke..obraća se meni..ponekad djeluju tako hladno,gotovo odbojno..ne bi li trebalo drugačije izgledati sve ovo? Svaki put kad sjedam za komp. pogled mi privuče pločica(ON mi je poklonio) na kojoj piše; ..SVI NAŠI SNOVI SE MOGU OSTVARITI,AKO IH IMAMO HRABROSTI SLIJEDITI.. Vjeruje li ON u to? Ili samo ja maštam i želim da to tako bude? Tijelo mi klone..ne mogu više..zamaram se glupostima..balava sam još..proći će..kad ON dođe.. |
17.12.2008., srijeda
..kako vam se hoće..
|
...kad padne lišće jesenje,vrijeme je za nas,vrijeme je za nase neostvarene želje. I onako usput,osvrnut ćemo se oko sebe,kako bi još jednom pogledali i opravdali se pred sobom da smo sve pokušali. Nije nam uopće stalo...svaki put kad osjetimo ograničenost,zaboravljamo na sve,osim na sebe... Čežnja za nečim više tjera nas na lutanja tapkajući u mjestu...naprijed nas ne očekuju,iza nas pustoš...i sav naš život možemo smjestiti u prazninu,bez da će nam biti tijesno ili preveliko. Zatvarajući se,oživljavamo propuštene prilike,tješimo se nenaklonjenom okolinom,ovisnošću...plačemo,jer samo praznina ima snage plakati...suze su rijeci praznine...i sve tuge i radosti,razočaranja i oduševljenja ništa su...u praznini smo oni koji jesmo... Radost zadovoljstva bar malo...vapaji su to,molbe nisu,jer moliti se nema kome...čežnja je to,neugašena....patnja nije....ona postaje neprijateljica kad joj ne daš za pravo..ljubomorna je...ubija iz ljubomore....++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++++ -ovo mi jedan od najdražih textova ikad pročitanih...napisao ga je moj profesor iz davne mi srednje škole... Povremeno znam pročitat text par puta...pitam se,jel govori istinu? Mislimo li fakat samo na sebe,kad stisne kriza? Ono kad smo u govnima do grla..nikome nije ko meni..niko me ne razumije...ja,ja i samo ja...debilan smo mi narod...molimo za pomoć one koji nas ionako ne slušaju..vjerujem da pojedinci i ne znaju za naše postojanje..jebeno je to...da ne kažem u kurcu.. Osvrnut ću se na onog gospodina sijede kose u finom odijelu i sa fancy satom na ruci...za dobrobit države treba stegnuti remenje...ma kome??? Sirotinji koja i ovako jedva diše???? Sramota! Kuda ide ovaj svijet?!? Ljudi moji,kako smo krenuli,završit ćemo u pi..materinoj,preuskog struka i napuhnute glave...(neki već imaju jedno od maloprije spomenutog..) Kažu ući ćemo u EU,sve će biti bolje! Oće kurac! Ubit će nas mafija sve...prvo velike,pa onda nas sitne duše.. Ima li smisla navesti da sam danas imala težak dan i da sam NABRIJANA!?! Ne? I ja mislim.. Istresla sam ovdje svo sranje koje se uvuklo danas u mene..do novog napada bijesa...srdačno vas molim da hitite koji komentar na bilo kaj ovdje napisano...jer ne napravite li to...ako vas mafija ne ubije,vjerujte ubit ću vas ja... Jebem ti državu i zakon!! |
16.12.2008., utorak
..kaži kako dalje..:))
|
..tako to krene..znači..:) Inspiracije uvijek ima..da,da.. Počeh pisati ovo čudo zvano BLOG.. Neka ljudi vide da i bedastoća poput mene zna pisati...iako često zna bit više gluposti u meni nego mi tijelo može podnijeti..ma lako za to...u tu svrhu postoje ovi BLOGOVI..da se isprazniš..od svih sranja(ups,jel smijem napisati sranja? joj opet sam!):).. Živciraju vas garant ove moje točkice,jel' da? E pa neka,bar ćete me po nečem pamtiti.. Tu bolest ili naviku(kako vam odgovara),naslijedih od svog frenda(prijatelja) Hrvacha(mlad dečko,čelav,voli puzat po planinama i ulazit u špilje,borit se sa šišmišima i tako to..i onako je malo,kako da kažem..feminiziran..:) Od milja ga volim zvat Tratinčica... No dosta o njemu.. Pričajmo malo o meni..:) Djevojka sam 25-ak god.(tek-već...kako kome),na trenutke se gubim,poludim,pizdim(ups!),volim puno pricati..pišem sve šta mi je na pameti..imam smisao za humor..nekad i precrn,al koga briga! Odlučila sam pisati BLOG,bijaše to prijedlog jednog dragog čovjeka..hvala mu na tome...napokon mogu srati(!!) i ovdje,ne samo na chatu..ovoono,kužiš me:)) Nisam prepametna za ove informatičke stvari,pa ako napravim koji zajeb,dragi ljudi i ostali stvorovi virtuale,pardonirajte! Naučit ću,mlada sam:)) Nisam čak ni sigurna da li ću uspjet lansirat ovaj text u svijet,da narod vidi moje riči..bitno da ja pišem..:)) Vjerujem da bi se na kraju trebalo napisat nešto kao,ljudi moji,ostavite koji komentar,popljujte ga il' po(h)valite..pa ću vidjet ima li smisla i dalje laprdat.. Pamet u glavu,prst u ....ma saznat ćete kamo,s vremenom.. KONIEC |
